Svakako se može reći da je moja sudbina, kao i sudbina svih Kninjana i ogromnog broja ljudi na području bivše Jugoslavije značajno određena ratom, iako sam se u svom radu na dokumentiranju najtežih sudbina ljudi naslušao toliko strašnih priča da uvijek osjećam određenu razinu nelagode kad govorim o tome koliko je rat utjecao na moj život, jer znam da je jako puno ljudi proživjelo toliko teže stvari.
To su ljudi koji su silom prilika zbog nekih političkih ili već drugih sfera propatili, a takve priče ćete naći i na drugoj i trećoj strani, i mislim da treba da se bavimo time, da jedni drugima na taj način i oprostimo i da razumemo jedni druge — kaže Jovo Maksić.
Jedan život važniji je od svega.
Ponekim odlikovanjem, prijemom, toplom riječju, raznim oblicima visoke državne brige.
Kada je u pitanju živo dete, dešava se isto to, ali i čitav spektar muka koje to dete mora iznova da preživljava sve do svog kraja: ono je za čitav život žigosano, u svojoj sredini prokazano, osuđeno na izolaciju, ogovaranje i ponižavanje.
.
Dotad, nastavlja se po starom.
Nema odvratnije političke pornografije od srpske državne selektivne tronutosti i lažnih suza politike koja je Krajišnike iskoristila na najgluplji i najkrvaviji način, a potom ih, kad su protjerani iz svojih sela i gradova, pokušala usmjeriti prema Kosovu da tamo malo mijenjaju nacionalnu strukturu.